Marija Aleksić novo je pojačanje SFK 2000 Sarajevo. Riječ je o standardnoj reprezentativki Bosne i Hercegovine, koja u naš klub dolazi iz norveškog kluba Arna-Bjørnar.
Ona je dobro poznata ljubiteljima ženskog fudbala u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, budući da je u karijeri prije odlaska u Norvešku nosila dres ekipe Banja Luke i mađarskog Ferencvaroša.
Marija je već debitirala za naš klubu. U nedjelju je bila u početnoj postavi SFK 2000 Sarajevo u prijateljskoj utakmici i pobjedi od 4:1 protiv ekipe iz Crne Gore, ŽFK Breznica. Već nakon 90 minuta provedenih na terenu odmah se može konstatirati da će Marija biti pojačanje za naš tim u borbi za 21. titulu prvaka Bosne i Hercegovine.
Marija, prvi Vaši dojmovi po dolasku u SFK 2000 Sarajevo?
Aleksić: Jako sam srećna i zadovoljna. Sve djevojke, stručni štab i uprava su me dočekali na zaista najljepši način, tako da su mi prvi utisci zaista divni.
Šta je bilo presudno da pored jakih ponuda u inostranstvu izaberete dolazak u najtrofejniji ženski fudbalski klub na Balkanu, SFK 2000 Sarajevo?
Aleksić: Iz nekih privatnih i porodičnih razloga odlučila sam da svoju karijeru nastavim na domaćem terenu. Od svih klubova sa Balkana odlučila sam se za SFK 2000 Sarajevo, zato što je Klub sa najdužom tradicijom i rad trenerice Samire Hurem već poznajem, poštujem tako da sam odlučila da nosim Bordo boje. Ponosna sam što imam priliku da radim sa najboljim.
Šta nam možete kazati o kvaliteti mađarskog i norveškog fudbala gdje ste igrali?
Aleksić: Mađarska liga je, ja bih rekla, polukvalitetna. Ima nekoliko klubova koji rade i trude se, a za ostatak, nažalost, ne mogu reći isto. Što se tiče Mađarske najveći izazov je bio Liga šampiona.
S druge strane, norveška liga je izuzetno jaka. Svi klubovi imaju sredstva i mogućnosti da budu najbolji što mogu da budu, tako da je svaka utakmica kao odigravanje finala. Nažalost, mentalitet tih ljudi meni nije bio baš odgovarajući, poprilično su hladni i daleki, tako da je odlazak iz Norveške moja životna odluka, prije fudbalske.
Kakva je razlika kada poredite kvalitet klupskog fudbala u Norveškoj, Mađarskoj i BiH?
Aleksić: Ako postoji nešto što čini razliku između 3 navedene države, to bi bili uslovi i brzina lopte na terenu. Mislim da smo sa Mađarima jako blizu, ali klupski kvalitet u Norveškoj je izuzetno visok.
Gdje postoji prostor za napredak fudbala u BiH?
Aleksić: Ja bih rekla da su to sitnice na kojima se može poraditi bez nekih ogromnih ulaganja te svijest igračica i trenera podići na neki viši nivo. Time bi i trud i rad i zalaganje napravili korak naprijed, a kvalitet bi se tim povećao.
Imate ogromno međunarodno iskustvo, šta biste savjetovali svojim saigračicama na putu da i SFK 2000 Sarajevo napravi iskorak na evropskoj sceni?
Aleksić: Samo da budu strpljive i da rade vrijedno i da se trude. Odlazak na evropskoj scenu nije nimalo jednostavan. U svijetu smo mi jako mala država (pojedini ne znaju ni gdje se nalazimo), pa treba da radimo 10 puta više od domaće igračice da bi nam zapamtili prezime, pa još toliko da bi nas cijenili na terenu, tako da je upornost u radu ključ uspjeha, sigurna sam.
Vjerujete li da nova titula prvaka Bosne i Hercegovine stiže u klupske vitrine SFK 2000 Sarajevo?
Aleksić: Jedan od razloga zašto sam stigla jeste da bih podigla pehar prvaka BIH zajedno sa timom i smjestile ga u Klub (osmijeh).
Vaše mišljenje o trenerici Samiri Hurem, koja Vam je ujedno i selektorica u A reprezentaciji BiH čija ste standardna članica?
Aleksić: Selektorica i ja imamo zaista ogromno međusobno poštovanje. Ja sam pod njenim vodstvom već 10 godina, otkako sam prvi put zaigrala za reprezentaciju. Svi znaju ko je Samira Hurem i koliko je uradila za ženski fudbal u BiH i stoga je izuzetno cijenim i jako sam srećna što ću imati priliku da me trenira više od nekoliko dana mjesečno.
