Sezona iza nas donijela je brojne uspjehe, ali jedna priča posebno se izdvaja – ona Alise Spahić, kapitenke seniorki SFK 2000 Sarajevo, koja je istovremeno vodila i našu U17 selekciju do šampionske titule. Između dvije uloge, na terenu i uz aut-liniju, Alisa je pokazala snagu, posvećenost i znanje koje inspiriše generacije. Svoje dojmove, izazove i uspjehe podijelila je za naše klupske kanale.
Alisa, kao igračica si godinama stub SFK 2000 Sarajevo a sada i kao trenerica vodiš U17 do šampionske titule. Kako izgleda gledati uspjeh sa klupe – iz druge perspektive?
Mogu istaći da je zaista naporno paralelno djelovati na terenu kao igračica, a zatim i kao trenerica mlađima, ali ako želiš napraviti uspjeh na oba polja, moraš se maksimalno posvetiti. Sreća je što u trenerskom timu kadetske ekipe imamo stručne djevojke koje mi pomažu da već drugu godinu pravimo sjajne rezultate.
Koliko je izazovno balansirati uloge – biti lider na terenu, a onda i mentor mlađim generacijama?
Veliki je izazov i upravo to me motiviše. Volim izazove, nove priče, takmičenja. Želim dati maksimum u svemu, doprinositi na sve načine u ulogama koje imam. Već godinama radim to paralelno i uz sav napor, uspijevam sve još uvijek dobro iznijeti.
Šta te posebno ponosnim čini kada govoriš o ovoj generaciji U17?
Pored samog učinka sve pobjede kroz prvenstvo – najviše me raduje to što je ova generacija “kliknula”. One su prijateljice i van terena, a to mnogo olakšava rad na terenu. Brzo prepoznaju našu viziju i brzo uče.
Koji su trenuci tokom sezone bili ključni za uspjeh? Šta je presudilo?
Mislim da je to zapravo tačan, kvalitetan, tempiran rad i posvećenost i nas u stručnom štabu, i djece. Bez toga nema kontinuiteta ni rezultata.
Kako pristupaš radu sa mladim igračicama – šta ti je najvažnije da im preneseš?
Pored znanja koje sam stekla kroz rad s našom trenericom Samirom, edukacije i svakodnevnog praćenja nogometa, smatram da je iskustvo ključno. Počela sam igrati kao mala, prošla sam kroz sve te situacije. Znaš kako se nositi s tim, kako vladati, a nije lako raditi s djecom. Moraš im znati prići, izgraditi povjerenje, da te vide kao prijatelja, pa tek onda kao trenera. Kad to postoji, sve ide lakše.
Gdje vidiš ove djevojke za dvije-tri godine? Ima li među njima budućih seniorki SFK-a?
To je i jedna od vizija našeg kluba da napravimo dobru bazu u kadetskom timu, razvijamo ih i edukujemo, i da što više njih za par godina pređe u prvi tim. Sigurno da u ovoj generaciji ima mnogo zanimljivih i kvalitetnih igračica.
Koliko ti znači što možeš biti uzor mladim djevojčicama koje tek počinju?
Sve što radim, radim s željom da ostavim trag. Ako to neke djevojčice prepoznaju, onda sam zaista sretna što mogu biti model u ovoj lijepoj priči.
Šta te i dalje motiviše da daješ maksimum i kao trenerica, i kao član SFK porodice?
Velika ljubav prema klubu, nogometu, takmičarski duh… i sve dok klub i trenerica smatraju da mogu doprinijeti u bilo kojoj ulozi i dok me zdravlje služi, tu sam.
